Rječnik vinske rapsodije

Kako odabrati savršenu bocu vina za svaku priliku? Sigurno ste sebi nebrojeno puta postavili ovo pitanje. Zato vam danas donosimo rječnik vinskih termina i savjetujemo da ga dodate svom slijedećem spisku za kupovinu ovog čarobnog napitka na našem odjelu vina u Crvena jabuka gastro marketu Marindvor.

Apelacija – takozvana „lična karta“, određivanje specifičnog  geografskog porijekla na kojem raste grožđe za proizvodnju vina. Francuska vina tako možete pronaći pod oznakom „AOC“ ili „AOP“, italijanska pod oznakom „DOC“ a španska pod oznakom „DOP“. Sve oznake su jasno vidljive i istaknute na etiketama ovih kvalitetnih vina.

Arhivsko vino – pojam koji označava da je vino stajalo u podrumu minimum pet godina, od kojih tri godine u boci, što je dosta duže vremena nego što je optimalno potrebno za njegovo sazrijevanje i distribuciju. Ova vina su rijetka i specifična što ih čini idealnim za posebne prilike.

Autohtona sorta – sorta grožđa koja se uzgaja i uspjeva samo na jednom specifičnom geografskom području.

Barik – od francuske riječi barrique. Ako vino ima ovu oznaku to znači da je odležalo u hrastovom buretu minimum šest mjeseci. Što duže je vino barikirano to je kompleksnije, više poprima boju, tanine i arome za koje je zaslužna veličanstvena hrastovina.

Buke – od francuske riječi bouquet, riječ kojom se opisuje utisak vina prije svega po pitanju mirisa i okusa koji ostavlja u ustima. Buke zavisi od starosti vina i njegova definicija je potpuno subjektivna jer arome vina mogu imati različite mirisne i okusne asocijacije.

Dekanter – staklena posuda za provjetravanje vina i, kod kvalitetnih starijih crvenih vina, odvajanje od taloga.

Fortifikacija – ili „pojačavanje“ je proces dodavanja alkohola kako bi se zaustavila prirodna fermentacija i time vino postalo slađe i sa većim procentom alkohola. Kao rezultati ovog procesa nastaju shery i porto vina kao i popularni Vermouth.

Kupaža – miješanje različitih sorti grožđa ili čak različitih vrsta vina. Mogu se kombinovati sorte koje rastu u istom vinogradu ali i u različitim regionima kao i vina koja dozrijevaju u različitim buradima ili su podvrgnuta različitim proizvodnim procesima.

Polusuvo (semi-dry) vino – označava količinu šećera u vinu, od 4 do 12 grama po litri.

Rezerva – na bocama vina iz Španije i Portugala, ova oznaka znači da je vino odležalo minimum tri godine od kojih je sigurno godinu dana bilo u buretu a ostale dvije u boci. Ova vina idealna su za poklon istinskim zaljubljenicima u ovaj vanvremenski napitak.

Sediment – ili talog, javlja se mahom kod crvenih vina koja su dugo u boci, ako naiđete na talog u čaši, to znači da se najvjerovatnije radi o kvalitetnom vinu koje je podrvgnuto procesu odležavanja i do nekoliko godina.

Somelije – profesionalna titula, osoba koja je školovani poznavalac vina i vinske kulture.

Stono vino – nastaje od različitih sorti grožđa sa različitih područja, vino bez apelacije.

Suvo (dry) vino – vino bez ostataka šećera ili sa veoma malo šećera.

Šira – napitak koji sadrži najviše 1% alkohola, dobijen je od grožđa prije početka fermentacije.

Tanini – prirodno su prisutni u kožici, peteljci i sjemenkama grožđa i, dok biljka zri i raste, služe da odbiju insekte. Takođe, tanini se nalaze i u drvetu hrasta pa u vino dospijevaju i preko buradi u kojima sazrijeva ili odležava. Količina tanina u vinu određuje suvoću i oporost ali je i zaslužna za njegovu teksturu, strukturu i kompleksnost. Najviše su prisutni u crvenim vinima dok je u bijelim, roze i desertnim vinima njihov sadržaj nizak.

Teroar – pojam koji u sebi sadrži odrednice tla i regiona na kojem je proizvedeno grožđe. Odrednice su – informacije o zemljištu, klimi, nadmorskoj visini , okolnom rastinju i svim ostalim faktorima koji utiču na kasniji „karakter“ vina. Što je teroar bolje i određenije definisan, to je vino kvalitetnije.

Tijelo vina – može biti: lako, srednje ili puno. Određuje se na osnovu „osjećaja“ koje vino ostavlja na našem nepcu. Tijelo vina je punije što duže osjetimo njegov okus u ustima.