Njeno veličanstvo pinsa

Iz poznate i raznolike kuhinje apeninskog poluostrva dolazi nam mnoštvo ukusnih jela koja se gotovo svakodnevno nalaze na trpezama širom svijeta. Među najpoznatijim specijalitetima poput pizze i paste nalaze se i oni koji možda ne dijele istu popularnost, ali se može reći da njihovo vrijeme kulinarske slave tek dolazi. Zato vam danas predstavljamo ukusnu i neodoljivu – pinsu!

Porijeklo imena

Pored velike naklonosti koju su stanovnici antičkog Rima ispoljavali ka poeziji i nauci, neizostavna je i njihova velika želja za dobrim zalogajem. Kako je osnovu mnogih tadašnjih jela činilo tijesto, ne čudi što se veliki dio današnje, tradicionalne, italijanske kuhinje bazira upravo na njemu. Porijeklo imena pinse dolazi tako od latinske fraze koja znači “pritiskati tijesto rukama”, što nije isto kao i miješenje, već predstavlja specifične korake u obradi smjese prije pečenja.

Ljubav prema tijestu

Posebnost pripreme pinse leži u njenoj osnovi – savršenom tijestu koje je mješavina nekoliko vrsta brašna, najčešće od pšenice, soje i riže. Tijesto se mesi ručno i svi sastojci koji se dodaju su hladni jer posebnu pažnju treba obratiti na to da se smjesa tokom miješenja ne zagrije kako bi se dobilo ono po čemu je pinsa najpoznatija – hrskava korica i vazdušasta, mekana sredina.

Ovalni oblik kao zaštitni znak

Najuočljivija razlika između pizze i pinse leži upravo u ovalnom obliku za koji je zaslužna prije svega ručno oblikovana osnova. Iako izgledom slična fokači, pinsu ne odlikuju specifične “rupice” i samo tijesto je tanje i ne narasta pri pečenju. Dok je kod pizze idealan period fermentacije između 24 i 36 sati, kod pravljenja pinse taj proces zahtijeva i do 72 sata budući da je mješavini nekoliko vrsta brašna potrebno više vremena da fermentira.

Sastojci ne poznaju granice

Ono zbog čega ćete sigurno voljeti pinsu je to što ne postoje ni pisana ni nepisana pravila oko idealnih sastojaka. Možete je napraviti sa svojim omiljenim a možete se, takođe, pridržavati i tradicionalnih dodataka poput pelata, rukole, origana i mladog sira. Najjednostavnija i najstarija verzija pinse je ona koja je poslužena sa jednostavnim premazom od maslinovog ulja i sušenog bosiljka!

Pinsa Romana

Najautentičniji recept za pinsu je upravo onaj za pinsa Romanu po kojem je potrebno pomiješati sojino, pšenično i brašno od riže sa hladnom vodom i ekstra djevičanskim maslinovim uljem. U tijesto se dodaju još i so i suhi kvasac a čitava smjesa se ostavlja u frižideru da fermentira 48 sati nakon čega treba da stoji na sobnoj temperaturi još tri sata i da sporo narasta. Na ručno razvučeno tijesto se zatim dodaje pelat i pršuta. Peče se desetak minuta u rerni zagrijanoj na 200° C nakon čega se posipa rendanim parmezanom ili pekorinom.

Potpun gastronomski užitak

Ako želite da sebi ili onima koje volite poslužite kompletan kulinarski ugođaj i da pinsu kombinujete sa određenim napicima, potrebno je da obratite pažnju na priloge. Pinse sa prilogom od sira i povrća će se tako odlično uklapati sa bijelim vinima dok one na kojima dominira pršut ili paradajz servirajte sa jačim crvenim vinima. Kao i u dodavanju priloga, tako i u posluženju pića, najvažnije je da se vodite svojim željama pa u pinsi možete uživati i uz kriglu svog omiljenog piva!

Autentičnu pinsu možete napraviti već danas u svom domu a možete posjetiti i naš pizza bar gdje sa posebnom pažnjom pristupamo pripremi ovog starog italijanskog specijaliteta.