Pecorino Romano, prava delicija u svijetu sireva

Postoji sir koji u sebi nosi duh Rima, okus mora i snagu vjetra sa sardinijskih brda – to je Pecorino Romano. Ovaj poznati italijanski sir koji se proizvodi više od dva milenijuma, i danas se pravi gotovo na isti način kao i u antičko doba, a ponosno nosi i oznaku zaštićenog geografskog porijekla. Bio je važan dio ishrane rimskih legionara.  Ime mu dolazi od riječi pecora (ovca), jer se proizvodi isključivo od ovčjeg mlijeka. Ono što ovaj sir izdvaja od drugih pecorina (kao što su Toscano ili Sardo) jeste izražena slanost i pikantnost. Zrije najmanje pet mjeseci, a za jače verzije i do godinu dana. Tekstura mu je tvrda, lomljiva, a boja svijetložuta do boje slonovače. Miris je snažan i pun, dok okus ostavlja dugi, intenzivni trag.

Slatko-slani duet uz čašu vina

Pecorino se izvrsno uklapa u antipasti plate. Možeš ga kombinovati s goveđim pršutom, maslinama, sušenim paradajzom i artičokama. Za svježinu dodaj grožđe, dok smokve mogu donijeti ravnotežu tvojoj slatko-slanoj plati!

Probaj da ga poslužiš kao mali zalogaj u društvu čaše crvenog vina poput Chiantija ili Nero d’Avole: tanke kriške Pecorina, kap meda, komadić svježe kruške i nekoliko oraha. Taj spoj tekstura i ukusa stvara savršen finger food.

Vino Chianti, porijeklom iz Toskane, ima kiselost i voćne note višnje i šljive koje osvježavaju nepce i fino balansiraju masnoću sira, dok blagi tanini naglašavaju njegovu pikantnost. Nero d’Avola, s druge strane, donosi toplinu Sicilije, punog tijela, s tonovima tamnog voća, začina i čokolade. Ti slojevi okusa nadopunjuju Pecorino i ističu njegovu orašastu aromu.

Tajni sastojak klasičnih italijanskih jela

U tjesteninama poput Cacio e Pepe, Carbonare ili Amatriciane, Pecorino je dovoljno snažan da obogati sos, ali ne preuzme glavnu ulogu. Možeš ga narendati i preko pečenog povrća ili salata, a obično se dodaje na kraju pripreme.